U našim ravničarskim krajevima, po cijeloj Slavoniji, konac lipnja obilježava cvatnja najranijih suncokreta i to je trenutak kada se obično ustale pozitivne bilance unosa na vagi, a kod manipulacije okvirima, na naše zadovoljstvo, nerijetko curi svježe uneseni nektar. Ali, osvrnuvši se kratko na situaciju u lipnju, većina pčelara će se složiti sa konstatacijom da je lipanj mogao i trebao dati puno više. Jednostavno, vremenske prilike su nastavile ići iz jedne krajnosti u drugu, tako da su se nastavili smjenjivati periodi izrazito toplog vremena sa onim drugim, izrazito hladnim. Tijekom početka cvatnje lipe visoke temperature su «spalile « cvatove i vrlo brzo se ispod stabala moglo vidjeti hrpe otpalog peluda.
Taj topli period od desetak dana prekinulo je zahlađenje s kišom koja je bila poprilično obilna. Jedino dobro iz svega tog je činjenica da je tlo zadržalo popriličnu vlažnost, što je bitno, osobito za stvaranje povoljnih uvjeta za medenje suncokreta. Pčelari koji su selili na kesten ove sezone ne kriju razočarenje u još jednu pašu u nizu koja je ove sezone podbacila, iako sama kestenova paša slovi kao izrazito «sigurna». Tako da se ipak ponovo potvrdilo da u pčelarstvu ništa nije sigurno i sve se već od davno zna.

Ali kako sam spomenuo, srpanj i radove na pčelinjaku tijekom srpnja prvenstveno definira suncokretova paša. Praktično nema dijela Slavonije gdje nema bar nešto zasijanog suncokreta, a neka se područja odlikuju većim površinama pod ovom, za pčelare značajnom industrijskom kulturom. Tako da se koncem lipnja i prvim danima srpnja moglo vidjeti da pčelari užurbano sele na bolje pozicije.
Svakako treba reći da je kod eksploatacije ove paše bitno stići prije otvaranja prvih cvjetova jer iskustvo je pokazalo da suncokret bolje i obilnije luči nektar u prvoj polovici srpnja, dok su temperature umjerenije i vlaga u tlu veća. Treba reći da se zajednicama na suncokretu treba dati bar po jednu satnu na gradnju, a ako istu stavljamo u plodište, tada to svakako treba staviti bočno na prvo ili drugo mjesto. Premda će matica takve novoizgrađene okvire zaleći ukoliko je unos konstantan, nije dobro da se plodište presijeca svijetlim saćem, a stavljanjem tih satnih bočno, ne trebamo intervenirati i raditi korekciju kod nadolazeće pripreme plodišta za uzimljavanje.

Stanje usjeva suncokreta je šaroliko, ali to ne mora značiti ništa loše jer će na taj način cvatnja potrajati praktično kroz cijeli srpanj, što u povoljnim godinama, gledano sa ratarskog stajališta, nije slučaj. Tako da sada imamo već procvale njive i one u kojima su usjevi tek pred formiranjem glava. Imajući to na umu, uz cvatnju nekih livadskih biljaka, potrebno je pratiti situaciju i po potrebi dati na gradnju još pokoju satnu osnovu. Ovu sezonu obilježila je slabija izgradnja saća i šteta bi bilo propustiti priliku da se dio saća izgradi i izmjeni, a potrebno je reći da se okviri na suncokretovoj paši vrlo kvalitetno grade.

Kada govorimo o gradnji saća, sada je vrijeme kada se izrezuju posljednji građevnjaci, a ukoliko okvir građevnjak zadržavate u košnicama, uputno je i njega sada ostaviti bočno. Iako se načelno smatra da je vrijeme za početak ljetnog tretiranja početak kolovoza, sve novoformirane nukleuse i pomoćne zajednice bez medišta, možemo početi već tijekom srpnja tretirati protiv varoe.
Treba naglasiti da su nukleusi formirani od legla proizvodnih zajednica, objektivno «puniji» varoom, tako da bi čekanje i istovremeno tretiranje s proizvodnim zajednicama nakon vrcanja za većinu njih bilo prekasno. Naravno da ove nukleuse treba tretirati i u sklopu sustavnog tretmana cijelog pčelinjka, a ovo ranije tretiranje treba shvatiti samo kao dio cjelokupnog koncepta borbe protiv varooe i držanja iste pod kontrolom. Iako su pčelari skloniji vjerovati da im zajednice stradavaju od «tuđe» varooe, unesene reinvazijom, štete u najvećem dijelu nastaju od one varooe koja je već u leglu, odnosno «njihova». Nukleusi su svojevrstan «alat» koji treba koristiti u toj borbi, a formiranje i korištenje nukleusa kao svojevrsnog izolatora u kome tretiramo varoou, ujedno je garancija zdravih proizvodnih društava.
Za tretiranje nukleusa vrlo je pogodna mliječna kiselina jer nije agresivna niti po pčelara, niti toliko po pčelu, a mali broj okvira koji sadrži nukleus relativno se brzo i lako istretira. Osim toga, ovaj posao na nukleusima dobro je obaviti dok proizvodne zajednice rade na suncokretu ,tako da nam se koncem srpnja ne nakupi previše toga za odraditi, a svako kašnjenje i ulazak kasno u kolovoz s tretiranjem ostavlja prostora varooi da napravi veću štetu.

Značajniji unosi nektara, osim što su prilika za gradnju saća, prilika su da se nastavi sa izmjenom starih matica, jer će tada zajednica biti manje agresivna prema novododanoj matici. Iako se može naći puno načina kako dodati i izmijeniti maticu, moja je preporuka da se to napravi na način da se stara matica ukloni i za oko dva sata doda nova u kavezu za dodavanje, zatvorenom medno šećernom pogačom. Čekati duže nema potrebe i lako se u zajednici pokrene proces prisilne izgradnje matičnjaka ,a tada dodavanje matice rijetko uspije.

Za one koji su tijekom lipnja pokušali sanirati bezmatke i zajednice sa lažnim maticama, krajnje je vrijeme da rasformiraju zajednice u kojima saniranje nije uspjelo jer će iste postati prvom žrtvom grabeži, čim prestane priliv hrane iz prirode. Prema mojim informacijama, poprilično je bilo loše sparivanje matica kod izrojenih zajednica, što je vjerujem u svezi sa lošim vremenskim prilikama.
Čak i zajednice koje su uspješno sanirane i prihvatile su maticu, mogu sada u srpnju stradati jer su slabe. Stoga na takvima zajednicama treba već sada suziti leto da se lakše brane, a ako radimo prihranjivanje istih sirupom, potreban je veliki oprez. Osobito je rizično davati sirup u kome ima meda, koji obično dodajemo nakon vrcanja i pranja vrcaljke i pribora nakon vrcanja. Taj sirup je bolje dati jačim zajednicama na preradu, nego ovim slabim, jer će ga one brzo uzeti i izventilirati. Grabež je nešto o čemu je potrebno na vrijeme misliti i kada se dogodi, vrlo se malo ili ništa može tada učiniti. Zato kod pregleda i otvaranja košnica u srpnju treba dobro paziti kao se ponaša pčela, jer prestanak medenja okidač je za pojavu grabeži. Treba nastojati što manje i što kraće držati okvire vani, a preglede svesti na najkraću mjeru. U ovom kontekstu treba reći i da se samo vrcanje suncokretovog meda, koje je obično i posljednje u sezoni, tu kod nas, treba obaviti uz pojačan oprez, iako zna biti sezona kada se isto obavi bez veći problema jer se nastavi bar manji svakodnevni unos nektara, pa pčela ipak nije «zainteresirana» na okvire s medom.

U srpnju pčelinje zajednice osjetno više propoliziraju dijelove košnica, stoga je moguće intenzivnije sakupljati propolis. Od ostalih poslova treba nastaviti održavati pojilice, a isto tako intenzivirati borbu protiv stršljenova i osa na pčelinjaku. Pošto je srpanj mjesec s najvišim temeperaturama, potrebno je voditi računa i pomoći zajednicama da nisu previše izložene suncu. Držanje hranilica ili ventilacionih mreža, uz stavljanje stiropora ispod krova može uvelike spriječiti preveliko zagrijavanje košnice. Već sada je potrebno je razmisliti o strategiji kolovoškog prihranjivanja, te već sada provjeriti ispravnost hranilica. Svako curenje sirupa, osim što je izravna šteta u prolivenoj hrani, može biti i pokretač grabeži.

Osim radova vezanih za pčelinjak i same zajednice, u srpnju je prava prilika da oni koji imaju sunčane topionike, aktiviraju iste na pretapanju starih okvira, građevnjaka ,voštanih poklopaca i zaperaka koristeći obilje sunčane energije, koja nam je još uvijek besplatna.
Iako je teško i gotovo nemoguće da nadolazeća suncokretova paša u srpnju popravi ukupnu lošu sliku ovogodišnjih prinosa, ipak se nadam da će se uz dobro vrcanje u srpnju i osigurane zimske zalihe, lakše zaboraviti i prebroditi sve ranije izgubljeno.