Košnica je nastamba za pčele u koju, zbog lakše manipulacije pčelama i medom, čovjek smješta pčelinje zajednice. Nekad da bi došli do meda ljudi su morali ugušiti pčele. Razvojem pčelarstva dolazi se do novih spoznaja pa tako bilježimo brojne vrste košnica. Danas su košnice nezaobilazno sredstvo u pčelarstvu. Prve su poznate košnice oponašale šupljine debla s kakvima se čovjek susretao tražeći pčele. Košnice danas dijelimo na košnice s nepokretnim saćem (dubine i pletare) te košnice s pokretnim saćem (nastavljače i lisnjače). Najčešće korištene vrste košnica kod nas - košnice s nepokretnim saćem - dubine, pletare, vršare, daščare - košnice s pokretnim saćem - nastavljače i lisnjače - nastavljače su košnice koje se otvaraju odozgora (LR,DB,Farrar, Pološke) - lisnjače su košnice koje se otvaraju odostraga (AŽ) Pletara Pletara je jedna od starijih oblika košnica. To je košnica koja ima saće koje ne možemo mijenjati po želji. Vađenje meda iz takve košnice je teško i više se uglavnom ne prakticira. Danas se upotrebljava više iz nostalgičnih razloga, zbog hvatanja ili proizvodnje rojeva i proizvodnju pčelinjeg voska. Odlike pletare su i da u njima za razliku od "modernijih" košnica koje su preuzele njezino mjesto mali broj pčela može vrlo uspješno preživjeti zimsko razdoblje. Kako je pletara rađena od prirodnog materijala pčele se u njoj vrlo ugodno osjećaju i brzo napreduju. Pletara bi svakako trebala biti prisutna u svakom pčelinjaku ako ništa drugo toliko da je ne zaboravimo. Nažalost u današnje se "moderno vrijeme" premali broj ljudi bavi proizvodnjom ove stare vrste košnica iako ona u kombinaciji s nastavljačama može predstavljati odličan izvor legla za pravljenje novih pčelinjih zajednica. Kombiniranjem košnica koje se otvaraju odozgora i pletare riješen je problem kontrole i zamjene matica što u radu sa samom pletarom nije bilo moguće. Pletara se kod pčelara koji je upotrebljavaju osim kod proizvodnje pomoćnih društava, pokazala u povijesti kao odličan izvor pčelinjeg voska. Kombiniranjem pletare i nastavljača (LR, DB...) olakšavamo rad oko izmjena matica a vađenjem okvira s leglom uspješno pojačavamo neka eventualno slabija društva. AŽ košnica AŽ ili Alberti-Žnidaršičeva košnica je košnica s pokretnim saćem i najčešće se koristi u pčelarskim paviljonima, pokretnim (na vozilima ili prikolicama) ili nepokretnim. Zastupljena su dva osnovna tipa, AŽ Grom s okvirom 2 cm plićim od DB i nešto kraćim, i AŽ standard, koja ima još plići okvir. Sastoji se od plodišnog i medišnog prostora, razdvojenih matičnom rešetkom. Obično imaju 10 ili 11 okvira. Okviri nemaju ušice, obično stoje na dvije poprečne šipke, a s prednje i stražnje strane ulaze u limene razmake. Košnica se otvara sa stražnje strane. Prednost AŽ košnice je što je veoma pogodna za ugradnju u seleće paviljone i laka je i prikladna za selidbu. Ograničenost prostora i teži rad s okvirima njeni su izraziti i gotovo jedini nedostaci. Pčelari se pojedinačnim okvirima, koji se premještaju unutar košnice, otkapa se med, preokreću itd. Kada se plodište ispuni leglom, vrši se prebacivanje okvira s leglom u medišni prostor, čime se proširuje prostor za leglo. LR ili Langstrot Rutova košnica To je košnica koja se sastoji od tri jednaka nastavka vanjske visine 242 mm. LR okvir je vanjske visine 232 mm dok je duljina satonoše 480 mm. To je za 1 mm dulje od satonoše kod (DB okvira, a po visini čak za 70 mm kraće od (okvira kod DB košnice. U novije vrijeme, ustalilo se nekoliko načina uzgoja pčela u ovim košnicama. Po jednom, dva nastavka se koriste za plodište i međusobno im se mijenjaju mjesta. To je poticaj za razvoj legla, a kao mjeru protiv rojenja posebno preporučuju umetanje trećeg nastavka sa satnim osnovama ili izgrađenim saćem između ta dva. Kada je društvo uzimljeno s mnogo pčela i hrane u gornjem nastavku, dobra matica već na početku proljeća ispuni leglom gornji nastavak i spusti se u donji. To je vrijeme da se zamjene mjesta nastavcima i ako je potrebno kasnije, još jednom. Po takvom načinu pčelarenja, pčelinja društva bi trebala imati pred bagremovu pašu najmanje dva puna nastavka pčela. Onda im se mogu dodati i po dva LR tijela za medište. Prilikom pripreme društava za zimu, preporučuje se iznad plodišnog nastavka staviti nastavak sa zapečaćenim medom (15-20 kg) a u čiju sredinu se stave 2-3 okvira s leglom odozdo i većom mednom kapom (ili bar okviri s velikom mednom kapom i praznim saćem ispod). Na taj način se osigurava da zimsko klube zahvati i gornji nastavak i da krajem zime ne ostane u donjem bez hrane. Treba napomenuti da takav način pčelarenja nije lako ostvariti i da se u praksi ipak najčešće mora raditi i pojedinačnim okvirima, a ne nastavcima. To je najprije iz razloga što pčelinje zajednice nisu dovoljno jake i što nemaju velike zalihe hrane. Rad LR košnicom tada može biti prilično kompliciran, posebno za početnike. Nukleus Nukleusi su idealne male košnice za sve koji se počinju baviti pčelarstvom ili za pčelare koji u pčelinjaku drže rezervna društva iz bilo kojeg razloga. To je svakako premalo zastupljena košnica u našim pčelinjacima. To su male košnice, veličine od 4-7 okvira. Nukleusi inače u pčelarstvu služe za uzgoj, sparivanje, testiranje i čuvanje rezervne matice. Nukleusi se u pčelinjacima drže i kao pomoćne pčelinje zajednice iz kojih po potrebi pojačavamo osnovna društva. Postoje više tipova nukleusa, a pčelar će u pčelinjaku držati onaj čiji su okviri identični s okvirima košnica kojima pčelari. Po potrebi pčelinje zajednice mogu uspješno i prezimiti u takvim malim košnicama. Kod nukleusa tipa nastavljača to je olakšano činjenicom da u pripremi takvih zajednica možemo dodavanjem još jednog nastavka - proširivanjem dobiti zajednicu na 8-14 okvira. Takve zajednice prilikom uzimljavanja potrebno je zaštititi izvana nekim utopljavajućim materijalom, time postižemo manje oscilacije temperature kad u početku godine matica počinje sa zalijeganjem. Pološka To je tip košnice koja se sve rjeđe sreće. Za razliku od drugih košnica, plodište i medište pološke su jedno pored drugog, najčešće razdvojeni matičnom rešetkom, a ne jedno iznad drugog. Okvir je dubok, od dimenzija DB okvira 42x27 cm do 40x30 cm, pa i veći 40x40. Čim je veći okvir to je teže rukovanje okvirima, a javlja se i upitno zatvaranje meda sa strane pčela tako da manji okvir sigurno ima prednost prema većem i to ne samo kod pološke već i kod ostalih košnica. Pološke obično imaju 18 ili 20 pa i 24 okvira. Neki pčelari su za pološke pravili i plitka medišta, s okvirima visine kao DB medišni okvir. Da nisu toliko teške i glomazne, bile bi pogodne za selidbu. Odlika im je ograničenost zapremine i nužnost rada s pojedinačnim okvirom. Pogodne su za držanje dva ili više pčelinjih društava u jednoj košnici, koja se pred pašu mogu lako spajati. Dadan Blatova košnica DB ili Dadan Blatova košnica je s jednim tijelom visine 31 cm, koje služi kao plodište i 2 polunastavka, vanjske visine 15,5 cm, za smještaj medišta. Standardna DB košnica ima 12 okvira, ali je sve popularnija i košnica s 10 okvira. Omogućava dosta prostora za razvoj legla, skladištenje peludi i meda. Medne kape mogu biti visine 10 pa i 15 cm, što omogućava sigurno prezimljavanje, bez potrebe za dodatnom intervencijom pčelara. Jedan okvir s obje strane napunjen medom teži 3 do 4 kg što ovisi o veličini okvira. Plodište DB košnice može imati i do 3,6 kg pčela što je važno za brži unos većih količina meda. Zajednice u DB košnici u početku same sezone brzo se razvijaju bez većih intervencija pčelara. Farrarova košnica Radi se o košnici široko niskih okvira. Američki pčelarski stručnjak Clayton Leon Farrar pčelario je s DB košnicom koja ima različite vrste okvira u plodištu i medištu što je njemu smetalo, te je odlučio koristiti polunastavak u plodištu i u medištu. Za visinu je uzeo 50 % plodišnog nastavka DB-a što u praksi iznosi polunastavak 17 cm visine. Visina okvira za Farrarovu košnicu iznosi 163 cm. Unutarnja dimenzija okvira je 430 x 140 prema europskom standardu dok u drugim zemljama dimenzije okvira i polunastavka mogu varirati. Prednost ove košnice je u tome što pčele brže pune polunastavak od standardnog nastavka, te samim time ne postoji problem s nepoklopljenim medom koji se događa s košnicama većih okvira, te tako omogućava vrcanje meda i u pašom siromašnijim godinama. Kod samog rada polunastavci su puno lakši što je praktično za osobe koje se bave pčelarstvom u poodmakloj dobi.

Matica je majka svih pčela, drži zajednicu na okupu i jedina je prava ženka u košnici, a njezina je isključiva zadaća izleći jajašca. Ciklus od stadija jajeta pa sve dok ga ne izlegne iznosi 16 dana. Matica u jednom danu može položiti do 2.000 jajašaca čija masa je veća od nje same.
Iz oplođenih se jajašaca legu pčele radilice, dok se iz neoplođenih legu trutovi. U slučajevima kada pčele u košnici uzgajaju novu maticu, tu ličinku hrane isključivo matičnom mliječi koja zahvaljujući takvoj bogatoj prehrani i postaje maticom te je dvostruko veća od pčele. Matičnom mliječi će se hraniti i čitavog svog života.
Kako bi matica mogla obavljati svoju funkciju, mora se oploditi. Nakon 5-10 dana od izlijeganja, ona odlazi na svadbeni let na područje na kojem se nalaze spolno zreli trutovi koje privlači lučenjem svojih feromona i obavlja parenje s njima, vraća se u košnicu, započinje s nesenjem jaja i više ne izlazi iz košnice.
Na početku pčelarske sezone broj izlegnutih jajašaca je malen budući da su pčele u zimskom klupku, a vanjske su temperature niske. Povišenje vanjskih temperatura, početak vegetacije i unos nektara i peluda u košnicu signalizira pčelama da povećaju svoju aktivnost. Pčele počinju intenzivno hraniti maticu mliječi, a ona radi toga postiže sve veću nesivost - u jednoj sezoni matica položi do 200.000 jajašaca.
Količina položenih jajašaca zavisna je od snage pojedine pčelinje zajednice, količine meda u košnici i unosa nektara i peluda, od površine i kvalitete raspoloživog saća i od kvalitete same matice. Dakle, pčele radilice svojom aktivnošću - hranjenjem matice i poliranjem i pripremom saća - same reguliraju razvoj u zajednici.
Pčele uzgajaju novu maticu zbog tri razloga: kod prirodnog rojenja - rojevna matica, kod gubitka matice u košnici - prisilna matica i kod promjene nekvalitetne matice - matica tihe smjene.

Pčelarstvo je uzbudljiv, ispunjavajući hobi koji od sudionika zahtijeva puno strpljenja i predanosti. Zadovoljstvo vrcanja meda od pčela je neprocjenjivo, ali je važnije osigurati da imate odgovarajuće alate za posao. Kada imate pravi alat, upravljanje košnicom postaje puno lakše. Istražimo neke bitne alate koje bi svaki pčelar trebao imati za uspješno pčelarenje.
PČELINJE ODIJELO Potencijal za uzgoj pčela može biti izazov za nove pčelare, ali to je glavni razlog za nošenje pčelinjeg odijela. Ova odijela dolaze u različitim veličinama i dizajnom, ali primarni cilj je zaštititi vas od napada životinja. Odijelo treba biti izrađeno od izdržljivog materijala koji može izdržati ubode bez da ih vi osjetite. Ostali dodaci koji mogu nadopuniti vaše pčelinje odijelo uključuju rukavice, čizme i šešir. I obavezno provjerite da li je guma na pčelarskom odijelu dobra da vam pčele ne prođu ispod odijela i ne uđu u pčelarsku kapu. Ako se to desi, izgledat ćete kao ja na ovoj slici.
DIMILICA Dimilica je još jedan od bitnih alata za uspješno pčelarenje. Ovaj uređaj proizvodi pare koje smiruju pčele. Dim daje pčelama dojam da im košnica gori, tjera ih da gutaju med i omekšavaju ga tako da nisu agresivne. Kada koristite uređaj, koristite prirodne materijale kao što su borove iglice, drvena sječka ili juha kako ne biste oštetili svoju pčelinju zajednicu.
VRCALJKA - EKSTRAKTOR MEDA Vrcaljka uklanja med iz saća bez oštećenja pčelinjeg društva. Ovaj uređaj radi tako što vrti saće unutar bubnja dok se sav med ne izvadi. To je neophodan alat za pčelare koji žele ubrati med bez ozljeđivanja svojih pčela. Vrcaljke za med dolaze u različitim veličinama, stoga pri odabiru obratite pažnju na veličinu svoje košnice.
ČETKA Izbjegavajte korištenje oštrih alata prilikom uklanjanja pčela jer im to može naškoditi i oštetiti saće. Četka za pčele nježno pomiče pčele sa saća ili okvira tijekom pregleda. Četka će vam pomoći da izbjegnete gnječenje pčela dok ih premještate.
PČELARSKI NOŽ Pčelarski nož služi za odvajanje poklopne daske od tijela košnice i jednog nastavka od drugog, a zatim za razdvajanje okvira, skidanje voska i propolisa sa pojedinih dijelova košnice, čišćenje zidova košnice i podnice itd. Nož sa ovakvim dizajnom naziva se još i američki nož. Na jednoj strani je izveden prav i oštar, a na drugoj povijen, gotovo pod pravim kutem. Pčelarski nož na površini ima još i otvor, u obliku rupe, koja prvenstveno služi za vađenje čavlića, ali može poslužiti i za lakše odlaganje noža na neki nosač.